Pjesme – Čikaj – Vaš Kao Svoj

Moja Priroda i Današnje Društvo - Čikaj

Nepohvalan - Čikaj

Uljudno Sa Pjesnikom!

Grdiš li ekran? Progovori tipkom.
"Miš" bi migom ka: svima i nikom.
Za pogrde si se uinatila, uinatio?
Psuj me ljudski da bih te shvatio.

Nema istine do one najgolije,
piši sta moraš, pa i mudrolije,
no da bih ti mogao replicirati,
zadivi me, ali nemoj persirati.

Oči gleda Čikaj Čikadinaj,
iz očiju ga na usta izgnaj,
ako zagotiviš moju liriku,
zanemaruj hvalu i ispirku.

Svejedno odakle si i ko si,
od mene ni slova ne prosi!
Iz dobrote sam sluhu dan,
ne zloupotrijebi moj elan.

Znaj, ako se najzad odlučiš,
zlobno nad mojim dogoditi,
životom ćeš da se pomučiš,
takve ću i mrtav progoniti.

Budeš li čojski nastrojen,
izazvati ćeš moje čojstvo,
u razumne sam zbrojen,
još se zaričem u srodstvo.

Malešan sam sjeti obećao,
a pritom se narugao dudi;
samoći odi kad je osjećao,
no i u njoj budi blizu ljudi.

Iako zaklet zavjet jetima,
ljudi se od istih odmakli,
zamrli duhom i osjetima,
zaveli ih ekran spektakli.

Sad monolog za "klik" današnjicu:
Čekao si da san pločom upriličiš,
a prosvirao kroz virtualnu stranicu
da bi ispoštovao ono s čim se dičiš.

To svoje pjesništvo
i puno juga etništvo.

Pjesništvo kojim javu sagledaš,
koje je u tebi za vijeke budno,
to umijeće u kojem snove redaš,
i u nevakat ustrajavaš uljudno.

Gostu, ako moraš tipkaj,
djeluj takozvanim klikom,
začuđuj se pjesniku-Čikaj,
no, uljudno sa pjesnikom!